Pred tobom je jedna ćelija, prečnika 0,02 mm. Dodirni radionicu i ona će se osvetliti.
Poređenje sa fabrikom nisu smislili vernici. Tako ćeliju opisuju udžbenici biologije i sami biolozi.
Ovo je kinezin, proteinski motor. Hoda po proteinskoj šini i vuče mehur s teretom stotinama puta većim od sebe. Noge pomera naizmenično, kao čovek.
Na mehuru je adresna oznaka, i nosač ga nosi tamo gde treba. U nervnoj ćeliji taj put može biti dug i do metar: od kičme do prstiju na nozi. Teret sam ne bi stigao tamo godinama.
Zeleni bljesak: sagoreo je jedan molekul ATP. Na ekranu je usporeno oko 60 puta.
Ljudi dobijaju energiju iz vatre, brana i nuklearnog raspada. Ali na kraju je skoro uvek isto: nešto mora da okreće turbinu. I u tvojim ćelijama stoje turbine. Samo ih ne okreće para ni voda, nego tok protona.
Ovo je membrana mitohondrije. Levo su tri pumpe: sagorevaju gorivo iz hrane i pumpaju protone (crvene tačke) naviše. Gore ih se skuplja sve više, kao vode iza brane. Natrag mogu da prođu samo kroz turbinu desno.
Piter Mičel dobio je Nobelovu nagradu 1978. godine za otkriće ovog principa. Nazvao ga je „protonska pokretačka sila“.
ATP sintaza. Protoni sedaju na zlatni prsten rotora i okreću ga. Rotor vrti savijenu osovinu, osovina redom stiska tri komore ispod, i iz svake izlazi napunjena baterija: molekul ATP (zeleni).
Turbina je velika oko 10 nm: na debljini vlasi staće ih nekoliko hiljada u nizu. Rotor, stator, osovina i tri komore sastavljeni su od tridesetak proteinskih delova. Njenu građu razotkrili su Bojer i Voker, Nobelova nagrada 1997. Na ekranu je usporeno 200 puta.
Čovečanstvo je savladalo električnu struju i nuklearni reaktor. Ali protonsku turbinu od deset nanometara, koja sama sebe sklapa, popravlja i umnožava, ne možemo da ponovimo. Tek učimo da je razumemo.
Nijedna karika ne radi bez ostalih. Fabrika mora da se pojavi odjednom i cela: s nacrtima, mašinama, energijom i zidom oko sebe.
Godine 2016. u laboratoriji je napravljena najjednostavnija ćelija koja je mogla da se napravi: 473 gena. Izbaci se još jedan, i ne živi. Čemu služi trećina tih gena, tada niko nije znao.
Hutchison i dr., Science, 2016 (ćelija JCVI-syn3.0).
„Čitava ćelija može se posmatrati kao fabrika u kojoj radi složena mreža povezanih montažnih traka, a svaka se sastoji od skupa velikih proteinskih mašina.“
„Moramo priznati da trenutno ne postoje detaljna darvinistička objašnjenja evolucije nijednog biohemijskog ili ćelijskog sistema, postoji samo mnoštvo nagađanja koja priželjkuju stvarnost.“
Selekcija radi samo tamo gde se nešto već razmnožava. A razmnožava se samo cela fabrika: nacrti, mašine, energija, zid. Selekcija ne objašnjava nastanak onoga bez čega se i sama ne pokreće.
Delovi veš-mašine liče na delove drugih mašina. Ali mašinu od njih sklapa inženjer. Prsten, osovina i komore moraju da pristaju jedno uz drugo do delića nanometra, inače se rotor neće okrenuti.
I nuklearna elektrana je samo fizika. Pitanje nije od čega je napravljena, nego ko je rasporedio delove tako da radi.
Ko god vidi nuklearnu elektranu, neće reći da je izrasla sama. A ćelija je složenija od elektrane, manja od zrnca prašine i umeće da napravi sopstvenu kopiju. Konstruisao ju je genijalni Inženjer. Biblija Ga zove po imenu: Bog.
„Jer svaka kuća ima svog graditelja, a graditelj svega je Bog.“
Jevrejima 3:4
„Hvalim te jer sam čudesno stvoren. Čudesna su dela tvoja, i duša moja to dobro zna.“
Psalam 139:14
Dok si čitao ovu stranicu, tvoje turbine su napravile milijarde milijardi obrtaja. Onaj ko ih je izgradio drži te u životu svake sekunde. On te poznaje i želi da ti upoznaš Njega.
„Pitanja o životu“ je besplatan kurs za one koji sumnjaju ili ne veruju. Trideset dana, po jedna kratka lekcija u Telegramu: smisao, savest, Bog, Isus, patnja. Iskreno i bez pritiska.
Na svaku lekciju možeš da odgovoriš, i napisaće ti živ čovek, mentor.
Ako imaš kod mentora, unesi ga na stranici kursa.