prevuci da zarotiraš · točkić za zumiranje
Dokaz na kome stojiš

Zemlja: dom koji je pripremljen

Oko nas su užarene, smrznute i gole planete. A jedna stoji tačno tamo gde ima vode, vazduha, godišnjih doba i štita od Sunca.

Pomeri Zemlju sam. Pomeri orbitu, ukloni Mesec, isključi štitove i vidi šta će ostati od doma.

1 · Mesto

Pojas u kome voda ostaje voda

Životu treba tečna voda. Bliže Suncu ona provri, dalje se smrzava. Zeleni pojas pokazuje gde može da bude tečna. Pomeri Zemlju.

Rastojanje do Sunca
0,52 rastojanja

Granice pojasa: račun Koparapua i dr., 2013. Sunčev sistem seže do Neptuna na 30 takvih rastojanja; pojas zauzima manje od jednog. Veličine planeta i Sunca na ekranu su uvećane.

2 · Nagib i Mesec

Ko drži osu

Osa Zemlje nagnuta je za 23,4°. Otuda godišnja doba: toplota naizmenično stiže severu i jugu, i živeti se može skoro na celoj planeti. Taj nagib drži Mesec.

Nagib ose
0°90°

Sa Mesecom nagib luta samo od 22,1° do 24,5°. Bez njega, po računu Žaka Laskara (Nature, 1993), menjao bi se haotično od 0° skoro do 85°. Mars nema veliki mesec, i njegova osa se baš tako klima. Mesec je na ekranu bliži nego u stvarnosti.

3 · Štitovi

Oklop u tri sloja

Sunce udara planete dvema vrstama zračenja. Prvo: tok naelektrisanih čestica, sunčev vetar (žute tačke). Njega skreće magnetno polje. Drugo: tvrdi ultraljubičasti (ljubičasti zraci). Njega zadržava ozonski štit na visini od 15–35 km. Isključi bilo koji štit.

Ružičasti prstenovi su radijacioni pojasevi: tu polje drži uhvaćene čestice. U njima je još jedan zid, o njemu je sledeći ekran.

Mars: magnetno polje je ugasnulo, i sunčev vetar je odneo veći deo atmosfere (izmerno aparatom NASA MAVEN). Ozona je tako malo da, ako se ceo sloj sabije do pritiska na površini, izađe film od 3 mm. On zadržava skoro sav opasan ultraljubičasti. Zeleni prstenovi na polovima su polarna svetlost. Gubici na ekranu ubrzani su milionima puta.

4 · Zid

Nevidljivi zid na visini od 11 hiljada kilometara

Magnetno polje ne samo što skreće čestice. Deo njih hvata i drži u dva prstena oko planete. To su radijacioni pojasevi, otkriveni 1958. godine. U spoljašnjem pojasu jure elektroni skoro brzinom svetlosti: „elektroni ubice“, koji izbacuju satelite iz stroja.

Godine 2014. sonde NASA otkrile su da ovi elektroni ne mogu da priđu Zemlji bliže od 11 hiljada kilometara. Granica je oštra, kao stakleni zid (bela ljuska), i drži se i u jakim magnetnim olujama.

Autori otkrića objašnjavaju je ovako: hladna plazma oko Zemlje rasipa elektrone, a unutra se proceđuju suviše sporo. Rukovodilac rada Danijel Bejker uporedio je granicu sa energetskim štitom iz „Zvezdanih staza“. Ispod tog zida lete astronauti.

Bejker i dr., Nature, 2014, sonde Van Allen Probes. Rastojanja na ekranu su u razmeri: granica prolazi na 2,8 poluprečnika Zemlje od njenog središta.

5 · Potpis

Mesec pokriva Sunce tačno do ivice

Sunce je 400 puta veće od Meseca i skoro tačno 400 puta dalje. Zato su im diskovi na nebu iste veličine. Kad Mesec stane ispred Sunca, pokriva ga celog, i korona postaje vidljiva. Pomeri Mesec.

Rastojanje do Meseca
250 hiljada km550

Mesec ide od 356 do 407 hiljada km: kad je bliži, pomračenje je potpuno, kad je dalji, ostaje prsten. Nigde više u Sunčevom sistemu satelit ne pokriva Sunce tako tačno. U pomračenju 1868. otkriven je helijum, a 1919. proverena je teorija Ajnštajna.

6 · Ovo još nije sve

Uslovi koji su se skupili na jednoj planeti

Uslov
Šta bi bilo drugačije
Led je lakši od vode i pliva
Jezera i mora smrzavala bi se od dna, život u njima ne bi preživeo zimu
Kiseonika u vazduhu ima 21%
Ispod 16% vatra ne gori. Iznad 25% šume bi izgorele od prve munje
Veličina planete
Manja, kao Mars, ne bi zadržala vazduh. Mnogo veća, postala bi gasna kugla bez površine
Mirna usamljena zvezda
Tri četvrtine zvezda su crveni patuljci sa bakljama koje kidaju atmosferu sa bliskih planeta
Skoro kružna orbita
Na izduženoj orbiti planeta bi se naizmenično pekla i smrzavala
Gusta atmosfera
Svakog dana u njoj sagori desetine tona kosmičkog kamenja i prašine. Bez nje udarali bi u površinu, kao u Mesec
Tiha ivica Galaksije
Bliže središtu zračenje i eksplozije zvezda spaljuju sve oko sebe

Svaki uslov posebno može se nazvati srećom. Ali potrebni su svi odjednom, na jednoj planeti i u isto vreme.

7 · Prigovori

„Planeta ima milijarde, negde je moralo da se posreći“

Šta zapravo znamo

Kod drugih zvezda otkriveno je već oko šest hiljada planeta. Druge Zemlje među njima nema, i nijednog potvrđenog traga života takođe.

Šta kažu naučnici

Paleontolog Piter Vord i astronom Donald Braunli u knjizi Rare Earth (2000) skupili su ove uslove i došli do zaključka: planete sa složenim životom u vasioni moraju biti krajnje retke. Nijedan od njih nije teolog.

„Čudimo se samo zato što živimo ovde“

Tačno, živeti se može samo tamo gde se može živeti. Ali to ne odgovara na pitanje zašto takvo mesto uopšte postoji.

Planeta je samo pozornica

Milijarde pokušaja pomogle bi da je sve bilo u planeti. Ali na gotovoj planeti još mora da se pojavi život: kod DNK, ćelija-fabrika, protonske turbine. Tamo se ne broji na planete.

Lutrija je suviše mnogo

Dobiti jednu lutriju je sreća. Ali ovde je dobitak odjednom u četiri: u zakonima fizike, u planeti, u ćeliji i u kodu. Kad jedan čovek dobije sva izvlačenja redom, niko ne kaže „posrećilo se“. Traže onoga ko je to sredio.

Svemirska stanica

Na ISS živi sedam ljudi. Vazduh, toplotu i zaštitu obezbeđuju im hiljade inženjera. Zemlja radi isto za osam milijardi, bez ijednog kvara.

Zaključak
Kuća ima→graditelja
Svemirska stanica ima→inženjere
Zemlja ima→
Šta dalje

Ostala su pitanja? Postavi ih

„Pitanja o životu“ je besplatan kurs za one koji sumnjaju ili ne veruju. Trideset dana, po jedna kratka lekcija u Telegramu: smisao, savest, Bog, Isus, patnja. Iskreno i bez pritiska.

Na svaku lekciju možeš da odgovoriš, i napisaće ti živ čovek, mentor.

Ako imaš kod mentora, unesi ga na stranici kursa.